bradina i grbavica

Srbi i Hrvati su tokom minule agresije srušili više od hiljadu mesdžida i džamija u Bosni. Na nekim od njihovih temelja izgradili su crkve ili ne dozvoljavaju ponovnu gradnju džamija. Medutim, u posljednje vrijeme u prvi plan su izbile dvije džamije, u Bradini kraj Konjica i na Grbavici u Sarajevu, pod optužbom da su izgradene na srpskoj i hrvatskoj zemlji

Štampa u Bosni i Hercegovini malo piše o džamijama u Bradini i na Grbavici u Sarajevu. U tome prednjace hrvatske i srpske novine, i to da bi "dokazivali" kako su i Bošnjaci uzurpirali tudu zemlju.

Jesu li ove džamije zaista sagradene na nedozvoljen nacin? Je li haram klanjati u njima i o cemu se zaista radi? Potražili smo odgovore na licu mjesta...

Ahmed ef. Biber je imam Repovacke džamije u Konjicu. Dok se gradila Bradinska džamija, bio je pripadnik Oružanih snaga BiH. Tek pri samom završetku gradnje, odlukom Medžlisa Islamske zajednice, postavljen je za glavnog imama u Konjicu. Konjicani ga smatraju najkompetentnijim da govori na ovu temu.

I prije su muslimani živjeli u Bradini

"Imam dojam da se oko džamije u Bradini diže velika prašina", prica ef. Biber. "Džamija je i prije bila u Bradini. I prije su u Bradini živjeli muslimani. Pocetkom 19. vijeka, kad je harala kuga, neki su muslimani pomrli, neki su se raselili i nisu se htjeli tu vracati, pa su konjicke age i begovi otišli u Srbiju i doveli desetak pravoslavnih domacinstava i tu ih naselili, da im obraduju zemlju. Znaci, i prije je bilo muslimana u Bradini i u okolnim selima".

Na pitanje zašto se za gradnju džamije odabrala baš Bradina i zašto je sporno mjesto na kome je izgradena, ef. Biber odgovara:

"Džamija se pocela graditi 1994. godine. Još je trajala agresija. U toku su bili agresorski napadi na Bjelimice. A zašto džamija baš u Bradini? Osjecala se velika potreba za gradnjom vjerskog objekta za vojnike, za putnike prolaznike itd. Tada je u Bradini bio smješten Regrutni centar. Zatim, tu je bio i Cetvrti inžinjerijski bataljon. A bilo je i drugih jedinica. Poznato je, takoder, da je veliki broj naših vojnika ratovao sa tekbirom i obavljao vjerske dužnosti. Tamo gdje su bili naši vojnici, pravili su sebi vjerske objekte. Najcešce od dasaka. Gradili su tako po Igmanu i Treskavici i na drugim mjestima. Tako se rodila ideja da se i u Bradini sagradi jedan takav objekat, samo masivniji i bolji. Inicijativa je potekla od vojnika. U to vrijeme komandant Cetvrtog korpusa bio je brigadni general Ramiz Drekovic. Kad su mu sugerirali da je potreban jedan takav objekat, izdao je naredbu da izgradnji pristupi Inžinjerijski bataljon. Posao je završen za nepunu godinu, tako da je džamija otvorena sredinom augusta1995. godine."

Džamija je izgradena na temeljima stare džamije

"U toku izvodenja radova", nastavlja ef. Biber, "bio sam na ratištu u Bjelimicima, mome rodnom kraju, kao aktivni starješina i pomocnik komandanta za moral. U februaru 1995. godine sam se demobilizirao. S obzirom na to da odbor nije funkcionirao, imenovano je povjereništvo Islamske zajednice, na cije celo sam došao ja. U to vrijeme se još gradila džamija.

Sporno je na cijem je zemljištu izgraden objekt. Ljudi koji su u to vrijeme komandovali Inžinjerijskim bataljonom, znajuci da je na tom istom lokalitetu prije bila džamija, ovu su sagradili na njezinim temeljima. U starim gruntovnim knjigama stoji da je to bio harem i da je tu prije bila džamija. Ali, neposredno poslije Drugog svjetskog rata, 1946. i 1947. godine, to zemljište je nasilno oduzeto i uzurpirano, pa tu sagraden dom. Kasnije i kuca jednom Srbinu. Taj Srbin je došao iz Bilece. Preziva se Kureša. Istina je da su temelji džamije jednim dijelom na tom lokalitetu. Prema novim snimcima, napravljenim poslije onoga rata, to zemljište se vodi na ovom Srbinu."

Ne bi bilo dislociranje, nego – rušenje

Tražili smo od ef. Bibera da precizira je li ta srpska kuca napravljena na vakufskoj zemlji i ima li kakav dokaz za tu tvrdnju.

"Da, po starim gruntovnim knjigama, to je vakufska zemlja. Ko ne misli tako, u gruntovnici se svako može uvjeriti. U novim knjigama ne stoji da je to vakufsko, nego društvena i privatna svojina.

Oko te džamije nastaju mnoge peripetije. Šire se glasine, koje, naravno, nisu tacne, da se Srbi ne žele vratiti u Bradinu zato što se tu napravila džamija. Šire se glasine da je džamija napravljena na srpskoj zemlji. Imajuci sve to u vidu, Rijaset Islamske zajednice BiH je, u martu ove godine, zasjedao i raspravljao o ovom pitanju. Donijeta je odluka da se džamija dislocira na neki drugi lokalitet. Nedavno smo ovdje, u odboru IZ u Konjicu, dobili obavjest da Medžlis IZ mora naci najzgodniji lokalitet na koji ce se ta džamija izmjestiti. Sugerirano je mostarskom i vojnom muftiji da provedu naredbu. Koliko znam, do sada se ništa nije ucinilo. Džamija stoji", kazuje ef. i dodaje: "Moramo biti svjesni još jedne cinjenice: džamija je pravljena od cvrstog materijala, tako da se ne bi radilo samo o dislociranju, nego o rušenju džamije, što znaci da se ni 10 posto materijala nece moci upotrijebiti..."

Rijaset je glavni vjerski organ u našoj zemlji i njegove odluke se moraju ispoštovati. Ko ce ih ispoštovati?

Što se džematlija i gradana Konjica, tice oni su veoma pogodeni ovakvom odlukom Rijaseta. Reagiraju negativno. Ima ih spremnih i da fizicki brane džamiju. To potkrepljuju time da je ona napravljena na vakufskom zemljištu, da je to zemljište oduzeto i uzurpirano. Osim toga, ova džamija je u ratu bila svijetla tacka smtra se da trebala ostati trag boraca koji su, uz Allahovu pomoc, branili ovu zemlju. Posebno i zato što je na lijepome mjestu, pa i svaki putnik namjernik može klanjati u njoj.

Srpkinja bi radije stan u Trebinju

Rijaset još uvijek ne mijenja svoju odluku. Navodno, i zato što ima prigovora zvanicnika medunarodne zajednice da je džamija jednim dijelom na srpskoj zemlji.

Srbi su izgradili više crkava na muslimanskoj zemlji u istocnoj Bosni. Neke i na samim temeljima džamija koje su srušili. I, sad, Bošnjaci trebaju prvi pokazati "dobrocinstvo" i - srušiti džamiju u Bradini, ne bi li i Srbi crkve?!

"Ali", kaže ef. Biber, "muslimani ovoga kraja, pa i ja sam, uvjereni su da Srbi nece srušiti nijednu crkvu koju su napravili na uzurpiranoj muslimanskoj zemlji."

Je li vam je poznato da je taj Srbin Kureša podnosio zahtjev za povrat imovine?, pitamo ef. Bibera.

"Cuo sam da je umro vlasnik dijela te lokacije. Njegovoj se ženi nudilo da se otkupi zemlja, da joj se u zamjenu da stan ili da joj se kupi kuca. Ovdje ima ljudi raznih profesija spremnih da se odreknu jedne place. Ima i pojedinaca koji su spremni da to odmah otkupe. Medutim, Rijaset ima drukciji stav... Ne znam je li podnesen zahtjev. Cuo sam da je ta žena porucila da bi više voljela da joj se kupi stan u Trebinju nego da zadrži taj komad zemlje... Neki sad govore da je haram klanjati na tom mjestu itd, ali cinjenice i papiri govore da je džamija napravljena na vakufskom zemljištu".

Dogovor spasava džamiju?

Jedno vrijeme se moglo cuti da je vlasnica spremna prodati svoju zemlju, ali da je tražila mnogo novca te da je, navodno, Rijaset zato donio odluku o dislokaciji, da se snizi cijena. Koliko ef. zna o tome?

"Šta je tu istina, a šta nije, teško je sada reci, ali mislim da su se mnoge stvari ispolitizirale. Ako hocemo nešto riješiti, možemo to riješiti dogovorom. Novac nije teško naci da se obešteti tih nekoliko metara ", rijeci su Ahmeda ef. Bibera.

Šetajuci Konjicem, razgovarali smo s gradanima o džamiji u Bradini. Oni su jednoglasni u tome da su spremni svim sredstvima braniti džamiju, odnosno sda nece dopustiti njezino rušenje. Neki kažu:

"Ako Reis smije, neka dode da ruši našu džamiju! Voljeli bismo vidjeti toga muslimana koji ce dici ruku na džamiju!"

Jordanska džamija

Radovi se nastavljaju, otvorenje uz ramazan

U hrvatskoj štampi se zadnjih mjeseci moglo procitati da se Jordanska džamija na Grbavici, ciji je kamen temeljac postavila kraljica Jordana Ranija, gradi na mjestu gdje je, prije Drugog svjetskog rata, bila pilana nekog Hrvata.

Osmana ef. Kahrimana, imama mesdžida na Grbavici i buduceg imama ove džamije u izgradnji, upitali smo koliko u tome ima istine.

"Prije polaganja kamena temeljca za džamiju, na Kurban-bajram smo zaklali kurban na temeljima i uprilicili druženje naših džematlija. Tada mi je prišao jedan covjek, za koga sam kasnije saznao da je Hrvat, i upitao me: 'Šta ce ovo biti ovdje?'

Ja mu rekoh: 'Džamija, ako Bog da'. On se brecnu i rece: 'Kako vas nije stid? Pravite džamiju na hrvatskoj zemlji. Ovdje je nekad bila pilana...' Potom sam se poceo raspitivati o tom zemljištu. Navodno je ono, do 1946., zaista pripadalo nekom Hrvatu, ali tada je nacionalizirano i dotadašnji vlasnik je dobio odštetu, tako da je to vlasništvo Opcine Novo Sarajevo i Opcina ga je regularno dodijelila za gradnju ove džamije. Bivši nacelnik Muhamed Derviševic mi je rekao: 'Sve i da je to i sada necije vlasništvo, Opcina ima pravo da izuzme zemljište i dodijeli onome koga ona smatra prioritetnim'. Dakle, sve je regularno."

Medutim, nakon što je okoncan veci dio radova, poslovi su stali. Radnici koje smo zatekli sumnjaju da je razlog zastoja upravo u tome što se prica da se džamija pravi na hrvatskoj zemlji.

"To nije istina", kaže ef. Kahriman. "Mi smo upravo ovih dana ugostili visoku delegaciju Kraljevine Jordan, zaduženu za realiziranje ovoga projekta. Dovršena je prva faza i poslovi su pozastali što radi nekih finansijskih problema, što radi neažurnosti nekih ljudi iz Ambasade. Delegacija je dolazila i odobrila sredstva za nastavak gradnje. Tako, druga, završna faza izgradnje pocinje ovih dana. Otvorenje džamije bit ce, inšallah, u ramazanu ove godine."